Biografski film i serija "Toma", u autorskom i muzičkom "rukopisu" Dragana Bjelogrlića i Željka Joksimovića, o najvećem boemu jugoslovenske narodne muzike, legendarnom Tomi Zdravkoviću, pored najpoznatijih njegovih pjesama koje su odavno postale evergrin, iznjedriće i jedan poseban hit.
Novi filmski hit, koji pjevaju Toma i Silvana, radovaće publiku i biti nezaobilazan u kafanama i na slavljima.
- Ta pjesma mi je svakako bila najveći izazov. Bjela mi je rekao da će snimiti scenu u kojoj Toma i Silvana nastupaju u kafani "Radan", u kojoj su se prvi put i sreli. Bila nam je potrebna pjesma koja će, po senzibilitetu, ličiti na to doba, ali i posjedovati ono "nešto" što bi je i danas, i uvijek, činilo aktuelnom. Ne znam kako, ali odmah sam imao refren, što je za mene čudno, pošto, dok stvaram muziku, ne čujem riječi.
Popularni kompozitor i pjevač nam otkriva da nije dugo razmišljao ko bi mogao da napiše cio tekst nove pesme:
- O vremenu, muzici i izvođačima iz tog vremena, najbolje je mogao pisati samo jedan od njih, moj prijatelj, jedan od najvećih autora narodnog žanra, Predrag Živković Tozovac. Usaglasili smo senzibilitete i dobili pjesmu koja zvuči staro, ali i svježe. Ta činjenica i rad sa legendarnim Tozovcem, čine me ponosnim.
Predrag Živković Tozovac, čiji lik će u filmu "Toma" tumačiti mladi Ivan Zekić, kaže, ekskluzivno za Novosti, da je Zdravković zaslužio da se o njemu napravi film.
- Melodija je izvanredno lijepa, prijemčiva za dušu i srce i, što je najvažnije, u njegovom stilu. Kada sam čuo Željkovu melodiju, dopala mi se jer kao da je Toma pravio.
Dok su stvarali pjesmu inspirisani kraljem kafana i pjesnikom tuge, kako kaže Tozovac, bilo je malo tuge, ali i radosti jer će sve biti na najvišem nivou, kakvi su bili i Tomini radovi. Joksimović ističe da se nadahnjivao njegovim pjesmama i da vjeruje da će bar dio toga umjeti da mu vrati, u znak neizmjerne zahvalnosti, za sve što je uradio za muziku.
Da je živ, Toma bi bio radostan da čuje o svemu što se stvara
- Tomina veličina jeste i u tome što su sve njegove tuge, postale naše radosti. A opet, ako bude suza, dok ljudi budu gledali film i slušali muziku, mislim da ćemo moći da kažemo da smo, Tomi u čast, uspjeli da obrnemo proces, i da našom radošću oživimo njegovu tugu. Sve zajedno, opet u njegovu čast, takav film jeste srećan kraj, za velikog umjetnika, kakav je bio Toma. I drago mi je što u pravljenju takvog kraja učestvujem.